Kontinuitet smrtiLokaciju za postavljanje svojih grobalja srednjovjekovni čovjek je u većini slučajeva odabirao na nekom uzvišenju, vrhu brijega, koti, prevoju i sl. Na olovskom području važi 'isto pravilo', osim za tri lokacije s manjim nekropolama stećaka koje nisu postavljene na brijegu/uzvišenju nego na nagetom terenu, što se može smatrati kao netipično mjesto postavljanja nekropola na ovom području.

Nekada su ta uzvišenja na kojima su postavljenje srednjovjekovne nekropole u obliku male humke prečnika nekoliko metara. Na osnovu vizuelnog pregleda moguće je pretpostaviti da se radi o prahistorijskim grobnicama (humkama, tumulima), koje su kasnije poslužile kao lokacija za srednjovjekovno groblje. Ove grobnice najčešće su iz bronzanog i željeznog doba. Čest narodni naziv za njih je gromila, gromile, gromulja. Na olovskom području postoji nekoliko primjera postavljanja stećaka na ovakve humke (na kraju teksta je link na fotografije).

Kontinuitet smrti2Ponijerka – Glog, nekropola s 32 stećka na prahistorijskom tumulu.

Praksa odabira uzvišenja/brežuljka za postavljanje grobalja zadržala se i nakon perioda u kojem su korišteni stećci, odnosno za postavljanje konfesionalnih grobalja.

Također, postoje i primjeri kontinuiteta ukopa iz više perioda na jednoj lokaciji. To su prvo bile, u ranijim periodima prahistorijske humke/tumuli zatim srednjovjekovne nekropole i novija konfesionalna groblja. Takav primjer je lokacija na Kurjači (naselje Dolovi), gdje su tri lokacije stećaka (40, 9 i 2 stećka). Jedna od tih lokacija su Krčevine sa 9 stećaka, smještena očigledno na prahistorijskom tumulu, a možda i susjedna nekropola Raškovnica sa 40 stećaka. Između te dvije lokacije, koje su udaljene oko 300 metara, nalazi se jedan stari nišan/stela s plastično izvedenim prikazom osmanske sablje također na maloj humki i na susjednoj parceli neutvrđen broj mezarova samo ograđenih grubo klesanim kamenom santračem. Humka na kojoj se nalazi nišan je ugrožena gradnjom puteva.

Dolovi planDolovi/Kurjača - plan lokacija grobalja (podloga: www.katastar.ba)

Bez arheoloških istraživanja teško je pouzdano tvrditi da li se ispod svake humke nalazi prahistorijska grobnica.

Postavljanje srednjovjekovnih nekropola na prahistorijske grobnice nije specifična pojava samo za olovsko područje, nego je to česta pojava i na drugim područjima. Dublja analiza ove pojave možda bi pomogla u pojašnjavanju pitanja oko migriranja stanovništva u ranom srednjem vijeku. Jer nije bezrazložno srednjovjekovni čovjek u kasnom srednjem vijeku (14. i 15. stoljeće) uzimao prahistorijske lokacije za ukop svojih mrtvih, to nam govori da je morala postojati neka duhovna veza i bliskost čovjeka između ta dva vremenska perioda. A što je još zanimljivije da se praksa vjernosti jednoj lokaciji za ukop svojih mrtvih nastavila se i nakon srednjeg vijeka. Detaljnija analiza bi pokazala na kojim područjima je ova pojava česta, a na kojim nije.

O ovoj pojavi u historiografiji ima vrlo malo govora, sem pukog evidentiranja te pojave. Bilo bi interesantno ovo pitanje geografski i konfesionalno pratiti na cijelom području na kojem se nalaze stećci, ali mu pristupiti i historiografski, vrlo oprezno, bez ikakvog svojatanja i pseudohistoriografije.

 

Na ovom linku pogledajte fotogaleriju nekoliko primjera srednjovjekovnih nekropola na prahistorijskim grobovima.

Mirnes Hasanspahić

BhDOCumentary

BhDOCumentary je registrovana elektronska serijska publikacija i ima dodjeljen ISSN broj 2303-615X