Rimski most 000Iako je ovaj spomenik relativno poznat, ali tek novijim istraživanjima ustanovljeno je da su stećci korišteni kao dio materijala za njegovu gradnju. O detaljima saznajte u ovome tekstu.

Izvor rijeke Orlje nalazi se oko 6 km vazdušne linije zapadno od Olova. Rijeka izvire iz jakog kraškog vrela, koje je u hidrološkoj vezi s Donjom bijambarskom pećinom (ponor Brodić).

Područje oko izvorišta danas nije naseljeno, ali s obzirom na prirodne pogodnosti i neke tragove iz prošlosti (most, grobovi/mezarje, mlinice), postoji realna pretpostavka da je predio u prošlosti bio stalno naseljen. To potvrđuje i usmena predaja stanovnika naselja Klinčići i Musići.

Orlja karta2
Topografska karta okoline Olova (R 1:100.000)

Postoji nekoliko kulturno-historijskih spomenika iz prošlosti na ovom dijelu, ali najznačajniji spomenik je jednolučni kameni most koji se naziva Rimski most. Nije jedini 'Rimski', postoji još mostova koji imaju isti naziv (Čelić i Mujezinović, 1968). Most se nalazi nekoliko stotina metara prije nego što Orlja ulazi u svoj duboki kanjon. Sagrađen je u osmanskom periodu, ali se ne zna tačno vrijeme gradnje mosta.

Putevi preko mosta
Most se nalazi na putu koji je iz grada Olova i okolinih naselja (Bakići, Dolovi, Kruševo, Kozjaci, Musići, Klinčići) vodio preko Očevije prema Varešu. Taj stari put se iz naselja Klinčići spuštao u dolinu Orlje, preko mosta prelazio Orlju, zatim vodio ka naselju Zagoni i dalje prema Očeviji i Varešu. Na lijevoj strani rijeke put se račvao pa je drugi pravac vodio uz potok Gnjionicu u naselja Ravne i Zubeta i dalje nastavljao prema Varešu. Rijeka Orlja je u gornjem toku mala rijeka, obale su joj pristupačne skoro na cijelom gornjem toku, vodostaj nije velik, osim kad su veće padavine ili topljenje snijega, tako da je čovjek mogao prelaziti rijeku bez nekih posebnih pomagala. Most je sigurno sagrađen za prelaz ljudi kada je vodostaj velik i za lakši prelaz životinja pod teretom (tovarom), s obzirom da je na Orlji postojao veći broj vodenica tako da su sa tovarnim životinjama iz okolnih sela dopremane žitarice za mljevenje a i za ostali transport. Most je sigurno koristio i za lokalnu komunikaciju s jedne obale na drugu, jer obradivog zemljišta je bio s obje strane rijeke.

Ovaj stari kameni most je zanimljiv jer je u gradnji mosta kao materijal korišteno nekoliko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika - stećaka. Stećci su ugrađeni u gornji, danas gazeći dio mosta, tako da su dobro vidljivi. Moguće je da je na mostu nekada bio deblji sloj gornjeg dijela konstrukcije mosta, tako da stećci nisu bili na površini. A moguće je da je graditelj krovne strane stećaka namjerno okretao prema gore da bi gazeća površina bila uglačana. U tom slučaju gazeći dio je neravan zbog stećaka sljemenjaka koji su ugrađeni u most. Ukupno je korišteno 4-5 stećaka sljemenjaka i 1-2 u obliku sanduka. Za dva kratka komada nismo sigurni da li se radi o dva kraća stećka ili su dijelovi stećaka. U temeljima i u donjem dijelu mosta nisu korišteni stećci. Bočne strane stećaka, koji su ugrađeni u luk mosta, sužene su prema dolje da bi se uklopile u lučnu konstrukciju mosta. Jedan sljemenjak koji je ugrađen u krunu mosta je sa donje strane udubljen po dužini, da bi vrh luka mosta bio oblikovan, tj. da bi most imao istaknut lučni svod.

U svom poznatom djelu o starim mostovima u Bosni i Hercegovini, dva autora Čelić i Mujezinović nigdje ne navode da su za gradnju ovog mosta korišteni stećci (Čelić i Mujezinović 1968, 115). U napomeni autori navode da se podaci nalaze u dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine. Da li u tim podacima ima više pojedinosti, sada ne znamo. Teško je povjerovati da autori, ako su bili na lokaciji, uopće nisu primijetili ovu pojavu u gradnji mosta, jer se radi o dobrim poznavaocima spomenika materijalne kulture. Vjerovatno na lokaciji nisu ni bili, nego su ovaj most opisali po spomenutim podacima iz Zavoda.

''Rimski most'' na rijeci Orlji je Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 2011. godine proglašen Historijskim spomenikom – most poznat kao ''Rimski most'' na rijeci Orlji. Ali u tekstu Odluge o proglašenju mosta nacionalnim spomenikom, nigdje se ne navodi da su za gradnju mosta korišteni stećci. U Odluci se kaže: ''Gornja-hodna površina mosta je zbog dugogodišnjeg neodržavanja i izloženosti nepovoljnim vremenskim utjecajima stepenasta. Blokovi koji čine svod prema hodnoj površini pravilno su klesani u dvije strane.''[1]

Rimski most gornja-povrs

Mala nekropola sa starim nišanima

Rimski most nisaniDesetak metara zapadno od mosta, na lijevoj obali Orlje, iznad ušća rijeke Gnjionice, na malom brežuljku, smješteno je mezarje s nekoliko nišana. Nišani su oštećeni i polomljeni. Danas je moguće ustanoviti ukupno tri mezara s uspravnim nišanima ostali su plomljeni i rasuti. Svi nišani, i njihovi polomljeni dijelovi, su okrečeni pa su ukrasi (luk, kružnica/obruč), inače izvedeni tankim linijama, dobro vidljivi. O njima smo opširnije pisali u časopisu Baština (Hasanspahić, 2014. 97).

Od ukupno 82 lokacije s stećcima na olovskom području, na 10 lokacija muslimanska groblja (stari nišani) nalaze se direktno uz stećke, a na 16 lokacija vrlo su blizu, na udaljenosti do 300 metara.

Sva zapažanja u ovom slučaju navode na zaključak da je na tom mjestu bila srednjovjekovna nekropola uz koju je kasnije nastavljen ukop možda prvih muslimana koji su tu živjeli.

Rimski most-krunaa

Gdje ih još ima

Ovo nije jedini primjer ugradnje stećaka u stare kamene mostove. Navodimo još nekoliko podataka iz literature:

Podaci o lokacijama gdje su stećci ugrađeni u mostove

Literatura:

Ugrađeni u mostić preko kanala, Gata kod Omiša, iskorišten jedan primjerak (Hrvatska)

(Bešlagić, 1971.71)

U Pločasti most preko Cetine ugrađeno 33 sanduka (Hrvatska)

(Bešlagić, 1971.76)

Za izgradnju mosta na Panju (kod naselja Hrvace, Omiš, Hrvatska)

(Bešlagić, 1971.77)

U temelju mosta preko Lepenice, selo Bukvica, kod Kiseljaka

(Bešlagić, 1971.167)

U mostić preko Jadra, Srebrenica, Orahovica, lok Igrište

(Bešlagić, 1971.235)

Dva sanduka ugrađena su u mostić preko obližnjeg potoka, Sokolac, Košutica, u kraj Lubrić polja

(Bešlagić, 1971.242)

Pet sljemenjaka ugrađeni u most preko Žepe (kod izvora rijeke Žepe), Tulež, Rogatica

(Bešlagić, 1971.246)

U jednom stubu mosta preko Drine, u Goraždu, koji je građen u  XVI st bio ugrađen sanduk s natpisom, podaci su iz starije literature, tako da mu danas vjerovatno ni traga nema

(Bešlagić, 1971.268)

Ove podatke o upotrebi stećaka za gradnju mostova navodimo koristeći stariju literaturu. Nemamo saznanja da li su i danas sačuvani i vidljivi stećci koji su ugrađeni u navedene mostove.

Izvor: BhDOCumentary

Piše: Mirnes Hasanspahić

***

Link na više fotografija.

U narednom članku donosimo drugu priču o sekundarnoj upotrebi stećaka.

Literatura

  • Bešlagić, Šefik: 1971. ''Stećci, kataloško-topografski pregled'', Sarajevo;
  • Čelić Džemal i Mujezinović Mehmed: 1968. ''Stari mostovi u Bosni i Hercegovini'', ''Vaselin Masleša'', Sarajevo;
  • Hasanspahić Mirnes: 2014. ''Kulturno-historijsko naslijeđe oko izvora i gornjeg toka rijeke Orlje u blizini Olova'', Baština sjeveroistočne Bosne. br. 6. JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, (95-101),

Dokumenti

Internet

·         http://www.kons.gov.ba - Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika



[1] Odluka o proglašenju Historijskim spomenikom – most poznat kao ''Rimski most'' na rijeci Orlji; Dostupno na: http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3337

BhDOCumentary je registrovana elektronska serijska publikacija i ima dodjeljen ISSN broj 2303-615X